Poznata hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić, čiji su romani, eseji i publicistika prevedeni na mnoge svjetske jezike, kaže da joj se čini da nikada u Hrvatskoj nije bilo teže biti žena, da je vlada sve totalitarnija i ne sluša druga mišljenja, kao i da se zemlja vraća na patrijarhat klasičnog tipa u kojem žena treba da je u kući i da rađa djecu.
Govoreći o položaju žene u Hrvatskoj, Slavenka Drakulić u intervjuu za Radio Slobodna Evropa kaže da to konzervativno stanje podstiču i vlada i Katolička crkva.
– Vlada se ne suprotstavlja konzervativizmu, već se ponaša upravo kao da nismo sekularna država. Čovjek se onda pita da li smo podružnica Vatikana. Pored toga Hrvatska nije potpisala ni Istanbulsku konvenciju koja nije ništa drugo nego jedan niz mjera kako bi se spriječilo nasilje nad ženama, šta učiniti i kako pomoći žrtvi, navela je Drakulićeva.
Mi smo se, kaže Drakulićeva, sapleli o pojam „roda” koji se u Hrvatskoj pogrešno tumači.
Dodaje da joj se čini da je to još jedan izgovor da se ta konvencija ne potpiše.
U tom novom konzervativizmu, prema njenim riječima, došlo je do jedne sprege vlasti i crkve, gdje je Katolička crkva dobila nesrazmjeran prostor i uticaj i, naravno, da se onda u tom okviru vraćamo na patrijarhat klasičnog tipa gdje bi žena trebalo da bude u kući i da rađa djecu.
Na konstataciju da je talas neoustaštva već dobrano oprao tekovine antifašizma u Hrvatskoj, generacije rođene devedesetih su danas odrasli ljudi sa shvatanjem da se u oružanim sukobima u Hrvatskoj ne može počiniti zločin, Drakulićeva potvrđuje da je to dogma oružanih sukoba u Hrvatskoj – oni koji se brane ne mogu počiniti zločin.
– U Hrvatskoj je, zapravo, uspostavljena jedna institucija 'čuvara revolucije', a to su veterani. Oni su od trenutka kada su štrajkovali u Savskoj u Zagrebu i od smjene vlasti uspostavili nešto poput nove policije i to kulturne policije koja ordinira kada će ili neće biti održane nekakve manifestacije, poput Noći kazališta ili kada će biti zamijenjen Hrvoje Hribar, prvi čovjek Hrvatskog audio-vizuelnog centra (HAVC). Situacija je vrlo zanimljiva. Zapravo, nečinjenjem se afirmiše jedna nova vrsta ponašanja, navela je Drakulićeva.
Veterani su, kaže, pod visokom zaštitom vlasti i Crkve u Hrvatskoj, a vlada ne čuje druga mišljenja.
– Kod nas se ispostavilo da je normalno postavljati znakove, pisati ustaške i fašističke parole. Ni inicijativa Istarskog demokratskog sabora (IDS) da se to kazni nije prošla, već je odbijena. Time se dodaje još jedan kamenčić u normalizaciji, ne bih rekla fašizma, ali jednog relativizma, jedne krajnje desnice koja radi što hoće, istakla je Drakulićeva.
Ima, kaže, utisak da su oni u vladi i u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ) tek jedno lice te partije, a da oni koji vladaju i partijom i državom nisu u prvom planu, ali vladaju jednom čvrstom i to jako desnom rukom.
Na opasku da je sinergija desničarskih portala i državne televizije sve snažnija, te da je urednika jedne emisije o kulturi bila skandalizovana da se u Saboru čuo srpski jezik, Drakulićeva kaže da misli da će tako biti i dalje, te da reakcije neće biti.
– Hrvatska se jednom digla na noge i to je bilo u povodu kurikularne reforme prošle godine. Tada je 40.000 ljudi, ako ne i više, izašlo na ulice, zabrinuto za svoju djecu, njihovo obrazovanje i budućnost. Taj je događaj pokazao da u Hrvatskoj ima ljudi koji drugačije misle, ali oni nisu u stanju da se organizuju na način na koji bi mogli adekvatno parirati cijeloj mreži desnih udruženja. Kod nas je vrlo teško tu 'ćutljivu većinu' organizovati, jer oni nisu ideološki zadojeni kao što su desničari. Vi morate imati jedan jak motiv, direktni povod, prezicirala je Drakulićeva.
(RTS)
Vlada sve više totalitarna
Vlada, prema njenim riječima, postaje sve više totalitarna, u smislu da uopšte ne čuje druga mišljenja.
Na djelu je, kaže, jedna monokultura, jer najuticajnija opoziciona SDP, ako nije mrtva, onda je na umoru tako da se postavlja pitanje ko će da se suprotstavi desnici.
Govoreći o slučaju „Agrokor”, Drakulićeva kaže da bi hrvatska ekonomija zbog toga mogla da propadne.
– Pod plaštom toga 'Agrokora' se skriva svašta, prije svega ogromna korupcija i neefikasno pravosuđe, a vlada se ne bavi s mnogo drugih stvari s kojima bi trebalo da se bavi, smatra Drakulićeva.
Život u Hrvatskoj danas niti je lagan, niti udoban, ističe Drakulićeva i dodaje da je država fokusirana samo na turizam, kao na monokulturu, što je, smatra, vrlo opasno, jer samo da „prasne nekakva praskalica ostali bi i bez te mogućnosti”.
– Niti sam političarka, niti imam neka rješenja, ali sam sklona da vjerujem da dio odgovornosti leži i na samim građanima. Nije samo stvar da oni kada su izbori izađu i glasaju, već bi trebalo da se mnogo više aktiviraju, naprosto, zbog svog boljitka. Nema drugog načina, jasna je Dakulićeva.
Prema njenom mišljenju, Hrvatska bi samo trebalo da gleda i da slijedi druge zemlje koje su više demokratske i u kojima se živi bolje.
– Ali, mi smo navikli na neke druge mehanizme, poput onog, ruka ruku mije, lice obadvije. Ta tradicija i ta korupcija vlada, istina ne samo u Hrvatskoj, već i u drugim djelovima, pogotovo istočne Evrope, rekla je ona.
Ipak, primjećuje da razlika između Hrvatske i istočne Evrope, s jedne, i Zapada, s druge strane, jeste ta što je na Zapadu korupcija pojedinačni slučaj, a u Hrvatskoj i istočnoj Evropi to je sistem. Za razbijanje tog sistema, smatra, treba mnogo više rada i vremena, mnogo više mladih ljudi koji će nešto učiniti, ali većina tih mladih ljudi će se okrenuti i otići tamo gdje ima posla i stvoriti porodicu tamo gdje mogu da zarade. To okretanje joj se, ističe, ne sviđa, jer to znači i odustajanje od borbe.(RTS)